N-Z

Pragmatizam – značenje, pojam

Definicija i poreklo pojma pragmatizam

Prema definiciji reč pragmatizam je poreklom iz grčkog jezika od reči „pragma“ u značenju rad; delo; čin, te pripada jednom pravcu u filozofiji čiji su sledbenici i učenici nazncani pragmatici.

Dakle osoba koja jeste uverena u pragmatična učenja, koja je sledbenik i pobornik pragmatizma naziva se pragmatik; pragmatičar ili pak pragmatista, dok je pragmatičnost takođe jedan pojam grčkog porekla (od reči pragmatikos), koji označava ono što je delotvorno; neki važan posao; poslovanje; poslovnost (pre svega se misli na neke važne državne poslove).

Loading...

Pragmatičar je generalno ona osoba koja je manje pristalica pragmatizma kao filozofskog učenja i teoriskog pristupa, te je više povezana sa praktičnom primenom i delovanjem odnosno sa uopšte i praksom i sa iskustvom.

Smatra se da je sam pragmatizam nastao u Americi u razdoblju sa kraja XIX i sa početkom XX veka a njegove glavne pristalice su bili Vilijam Džejms; Čarls Sanders Pirs i Džon Djui.

U teorijskoj osnovi pragmatizma jeste uverenje da nastavak nekog iskustva sa njegovom jednom početnom praktičnom radnjom, dovodi do toga da nastaje kao rezultat neke ranije pak i preduzete radnje, sa osnovnim ciljem da ta radnja bude opet polazišna tačka, odnosno da se o njoj razmišlja kao o okidaču ili pokretaču.

Osnovna teorema ili ideja pragmatizma, kao jednog predstavnika modernog industrijalističkog društva jeste – „Bolje je jedan gram iskustva nego čitav tovar teorija“.

Dakle pragmatizam je zasnovan na radu i delovanju, ne na teorijama i idejama, te se zato često meša kada se za nekoga kaže da je praktičan i pragmatičan, što nikako nisu pojmovi koji su sinonimi.

Smatra se prema teorijama pragmatizma, da je istinito i da je korisno samo ono što može biti praktično i primenljivo, dakle da ima neke koristi a ne samo teorijska razmatranja, koja na tom stadijumu u većini učenja i ostaju.

Istinsko jeste samo ono što donosi neke praktične vrednosti i rezultate prema pragmatičarima, te i onda kada su u skladu sa realnošću, mogu biti od značaja i pomoći u svakodnevnom životu i radu svakog pojedinca.

Kao filozofski pravac je pragmatizam bio poduticajem utilitarizma; empirizma i pozitivizma.

Pragmatizam, pragmatičnost, pragmatičan, pragmatičar kao pojmovi u upotrebi

Loading...

Kada se za nekoga kaže da jeste pragmatična osoba, smatra se da je vrlo koristan i da je važan i vredan za neki praktičan rad, te da je neko ko uvek ima jasna objašnjenja i stavove i ideje vezano za ono što radi.

Ali pragmatična osoba nije neko ko „voli samo da priča“ već sprovodi svoje ideje i/ili teorijske pristupe u dela, i vrlo je praktična osoba, dakle na najbolji način u praksi primenjuje teorijske postulate, umesto da ih rasplinjava i razvodnjava.

Postoje neki izrazi koje treba pobliže razjasniti, kakvi su „pragmatična istorija“ – što označava da se istorija piše na osnovu uzroka i posledica iz kojih se izvlače realni zaključci – dakle kako je do nečega došlo, i zašto je to prouzrokovalo određeni događaj, i na kraju kada se sve sklopi kako je uopšte nastala, te i da li je posledica koja je zaključena mogla biti sprečena ili je bila nužna.

Poznat jeste i izraz „pragmatična sankcija“, koji ima oblik dobre i korisne državne odredbe i koji je opšte koristan za samo društvo, te je uvek na važnosti i sasvim je dobar za državu i za njenu dobrobit.

Na primer, poznate su nemačka i francuska pragmatična sankcija, koje ograničavaju uticaje i moć pape na državna pitanja i na samo uređenje.
Ranije se Katolička crkva mešala u sve aspekte društva, te je to na neki način zakonski moralo biti regulisano i ograničeno, što jeste pomenuta pragmatična sankcija postigla i doneta na snagu u Francuskoj 1438. godine, a u Nemačkoj 1439. godine.

Takođe je poznata i ausrtijska pragmatična sankcija, koja je ustanovljena 1724. godine od strane Karla VI, po kojoj je dato pravo ženama da se na njih prenese nasleđe trona, te u slučaju nemanja muških potomaka.

Popularan je izraz „pragmatično ponašanje“ koji označava da se u ekonomiji pre svega svi zadaci izvršavaju praktično i tačno, te se očekuju dobri rezultati i uspeh i napredak, i sam je pak i dolazak do željenog cilja takvim postupanjem zagarantovan.

Generalno se u pragmatizmu, pojam ili termin korisnosti ili onoga što je realno korisno veoma i raznoliko definiše i upotrebljava, te je nekada korist pojedinačna ili individualna, dok je mnogo češće u pitanju opšta ili društvena korist i sveukupna dobrobit jednog društgva kao celine.

Postupak koji podrazumeva pragmatičan pristup za rešavanje teoretskih poteškoća i problema, ima značaja jer se radi na takav način da se najpre razmatraju stavovi; iz stavova se izvode uvek naravno zaključci; iz zaključaka se izvode praktične posledice; iz svega toga proizilazi kao krajnji rezultat rada i osnovni cilj pronalaženje i prihvatanje onih stavova čije su posledice korisnije ili opšte prihvatljive.

One stavove koji uopšte i ne stvaraju nikakve posledice odnosno ne nalaze se nikakve posledice koje su prihvatljive bivaju odbačeni, i neupotrebljivi su u globalu.

Pragmatična osoba ima tu osobinu ili bolje rečeno vrlinu, da u svemu pronađe ono najbolje i ono najkorisnije u datom momentu, najbolje rešenje za neki problem; najbolju svrhu i korist nečega; najbolje poboljšanje zarad krajnjeg cilja ili rezultata kada se radi o nekom poslu.

Kada se za nekog novinara kaže da je pragmatičan, onda to znači da on jasno piše i izražava sve i stavove i prenosi vesti koje su razumljive, koje nisu „zakukuljene“ i koje imaju jasnu nameru da obaveste o nekome ili nečemu, te se neskriveno i na najboilji mogući način sa validnim podacima zapravo upotrebi svo teorijsko znanje i prethodno praktično iskustvo.

Osoba koja je poragmatična, uvek je sposobna da iz svega izvuče neke pouke i zaključke, te da bude osoba koja je ostvarena i koja je zadovoljna i ispunjena i shvata da su samo one korisne i/ili suštinske informacije vredne pažnje da bi se postiglo samoostvarenje i da bi se izveo onaj validan i svrsishodan zaključak o bilo kojoj temi ili aspektu.

Jednostavnije rečeno pragmatičar jeste osoba koja stalno traži ona praktična rešenja za neke ili probleme ili situacije, kako bi na vreme predupredila one beskorisne i pronašla one koje imaju potrebni praktični značaj i iz kojih se mogu izvlačiti zaključci.

Pragmatizam kao filozofski pravac – osnovna pravila i postulati

Dakle, pragmatizam jeste zapravo noviji pravac u filozofiji, koji je ustanovio Vilijam Džems, koji smatra da celokupno saznanje i ljudska spoznaja treba da se mere i da se ocene samo prema ipak i jednoj svrsishodnosti i praktičnosti koje mogu pokazati u svakodnevnom životu.

Istina jeste samo ona koja ima praktičnu vrednost; koja može biti dokaz i koja ima neku svrhu i primenu, dok je teorija u pragmatizmu u drugom planu, i smatra se da ona sama bez delanja nema nikakav poseban i koristan efekat i da je sasvim bespotrebna i uzaludna.

Sama je istinitost nekog suda ili zaključka u tome što on ima svrhu i poentu, ima neku vrednost i rezultate, on „uspeva i koristan je“ i to i jeste osnovna suština.

Pragmatista za razliku od onoga ko je sledbenik pozitivizma, neće sasvim da odbaci ono što jeste metafizičko, te će da prihvata sva ona uverenja koja imaju korishne posledice, bez obzira da li su one ili pak nisu metafizičke.

U pragmatizmu upravo iz pomenutog razloga i jeste razvijen jedan ne isključiv već baš tolerantan stav i odnos prema raznim oblastima koje su sastavni deo društva i njegovog funkcionisanja, kao politika; nauka; umetnost; kultura; religija i moralna pitanja.

Dakle za razliku od pozitivista, pragmatičari prihvataju da društvene ili socijalne vrednosti mogu da budu predmet spoznaje i saznanja, i da generalno sva sama naučna saznanja jesu zavisna od baš sopstvenih društvenih vrednosti, pa i potrebe da se u međuljudskim aspektima i primene.

Loading...

Isto kao i pozitivisti, pragmatisti daju na značaju naučnim objašnjenjima i zaključcima, ali nisu ni sasvim isključivi u svojim shvatanjima, ni ne potpadaju pod principe stroge naučne poverljivosti, već smisao i validnost saznanja i zaključaka određuju prema njihovoj koristi i prema društvenom značaju.

Sponzorisano

Loading...