A-M

Makijavelizam – značenje, pojam

Definicija i poreklo pojma makjavelizam

Prema definiciji je makjavelizam jedan način mišljenja i delovanja odnosno postupaka koji se ne obaziru na etičke i moralne norme, odnosno koji nema nikakve obzire prema nekim pak ljudskim vrednostima i drugim karakteristiama koje bi se mogle označiti kao neka načela.

Sam termin makjavelizam, te i neko ko je makjavelista po ubeđenju, nisu toliko česti žargonski pojmovi, ali je svakako jasna i svima poznata izreka koju je upravo i kao načelo makjavelizma osmislio njegov tvorac Nikolo Makjaveli i koja glasi „Cilj opravdava sredstva“.

Loading...

Kako je i navedeno smatra se da je idejni tvorac ovog pravca i učenja zapravo i bio italijanski filozof i političar Nikolo Makjaveli, u čijem je najpoznatijem delu „Vladalac“ i postavljen temelj za makjavelistička učenja, nad kojima su se i nekada i danas lomila koplja i koji je uvek izazivao kritike i zabune.

Makjaveli je smatrao i o tome je naravno i učio sledbenike i opisao u svojim delima, da je čovek kao takav rođen kao slabić i kukavica, kao neko ko je nedovoljno hrabar da se izbori i da se angažuje za sebe, te i da je nužno svaki čovek i nepoštena i sebična, i u krajnjoj meri nemoralna osoba.

Upravo je na takvim svojim shvatanjima ljudskog karktera, Nikolo Makjaveli i bazirao principe makjavelizma, kao jednog pravca i delovanja u kome se ne treba osvrtati na moralne norme i etiku, te delovati sebično i shodno svojim porebama, sa vrlo pak jasnim ciljem da se ostvare sopstvene ideje i zamisli, ne obazirući se na druge, jer se „svakako ni oni ne bi obazirali na nas kada bi imali priliku da se domognu nečega“.

Makjavelizam kao pravac počiva na tome da svaki cilj opravdava sva moguća sredstva i da nema onoga što je zabranjeno i što se „ne sme“, te se svakako onaj ko nešto želi da postigne ima sva i prava da okoristi lukavstvom, obmanama, pretnjama, silom, podlostima i intrigama, laskanjima i dodvoravanjima, lažima i svim „raspoloživim sredstvima“ koja ima.

Danas se pre svega makjavelizam kao pojam predominantno upotrebljava u politici, te se prema popularnom Oksfordskom rečniku, smatra da se on može definisati kao podmuklost, dvostruki aršini, beskrupuloznost, lukavstvo i laži da bi se na bilo koji način postigao određeni cilj u bilo kojoj sferi života.

Kada se generalno za neku osobu kaže da je makijavelista to znači da se on svojim stavovima i ponašanjem jednostavno predstavlja kao slika i prilika datog učenja, te da je to osoba koja je lukava, podmukla, dvolična, koja je laskavac ili koja preti i ucenjuje, kako bi dobila sebično ono što ona želi.

Makjavelizam svakako ima i neke ekstreme, koji idu do nivoa nacionalizma, te se šire generalno na rasizam i na bilo koju vrstu netrpeljivosti, pa se prelazi u jednu sferu osećanja nadmoći nad drugima, osećanja superiornosti i „polaganja na sva prava“, iako ovaj pojam nije sinonim za termin na primer šovinizma.

Kada se u psihološkom aspektu pasmatra osoba koja je okarakterisana kao makjavelista, onda ona ima takozvani tip poremećaja ličnosti koji se naziva stručno „crna ili tamna trijada“, te postoji naime sam poremećaj koji obuhvata skup simptoma i naziva se makjavelizam, a uz obavezan jedan jasan narcistički, psihopatski i često prisutan četvrti sadistički psihopatogeni element.

Pogrešna su učenja, koja su proistekla i od samog autora Makjavelija, koji je upomenutom delu „Vladalac“, generalno davao savete vladarima i političarima da budu surovi, nemilosrdni, nemoralni, podmukli, lukavi, da budu nemoralni i da ne brinu za tuđe nego samo za svoje.

Loading...

Valjda je iz takvog uverenja i pravca koji se stvorio, te kao i svaki drugi našao svoje pristalice, makjavelizam od istorije do danas ima neku trajnost i opravdanje među ljudima, te se za osobe koje psiholozi svrstavaju u tešku psihopatologiju pomenute „tamne trijade“, u laika i u žargonu zapravo smatra da takve osobe jesu one koje „će najbolje da prođu u životu“.

Osoba koja je makjavelista jeste neko ko je bezosećajan bezobziran i dvoličan, ne poštuje nikakve norme i pravila, te je pogrešno okarakterisan kao jedan buntovnik, i čak su ljudi skloni da mu se dive, jer je pored svega navedenog on i pun sebe i uvek je odmeren, laskavac, lepih manira, ali uvek ima na umu samo sebe i svoje ciljeve, nesposoban je da saoseća sa drugima, da oseća za druge ljubav, prijateljstvo, privrženost.

Kada bi se tražio neki fiktivni lik koji bi bio pandan makjavelisti, to bi prema jednom poznatom australijskom psihologu Piteru Džonasu, svakako bio Džejms Bond, jer smatra se da je on zapravo i izmišljen kao lik koji je otelotvorenje makjavelijeve ideje, i da je sve za njega „usputno i nevažno“ jer od starta ima samo jedan cilj, i nema nikakva osećanja prema usputnim žrtvama, nema prijateljsku niti partnersku ljubav i generalno je lišen emocija.

Opet je sa druge strane ovakav fiktivni karakter osmišljen kao prepotentan i pun sebe, te svestan svojih kvaliteta i koristi ih u sopstvene svrhe, samo što kako to na filmskom platnu i biva one na kraju svega jesu zarad dobrog cilja.

Savremeni psiholozi smatraju da je makjavelistički sklop ličnosti veoma „težak“ jer je sasvim posebna patologija u pitanju, i kako je rečeno ona je mešani poremećaj, i makjavelisti su svesni sebe i nikada ne obraćaju pažnju na druge, već teže samo svojim ciljevima, usput praveći kolateralnu štetu, ali je osnovni problem zapravo u tome što njih u svemu niko ne sprečava već im se paradoksalno drugi ljudi dive.

Loading...

Makjavelista ima karakteristično o sebi veoma preuveličano mišljenje što je u sklopu patologije narcisoidnog poremećaja, dok svakako druge omalovažava ili ih prosto ignoriše, te lako manipuliše ljudima, bez imalo griže savesti, i za njega je moral i etika samo pojam, kojme ili ne želi da zna suštinu, ili ako je zna ona je za njega potpuno nevažna.

Sponzorisano

Loading...