A-M

Konkvistador – značenje, pojam

Konkistador ili konkvistador je imenica kojom se označavaju osvajači, posebno oni španski osvajači Meksika i Perua iz 16. veka.

Konkvistador je osoba koja želi da osvoji novu teritoriju.

Reč konkvistador je španskog porekla (conquistador) što bukvalno znači osvajač. Ova imenica potiče od glagola conquistar ili osvajati, a ovaj glagol potiče iz latinskog (vulgaris) jezika, odnosno reči conquistus što je particip prošli od glagola conquirere ( što znači loviti ili tražiti).

Loading...

Konkvistador je bio naziv za španske i portugalske vojnike iz perioda od 15. do 17. veka koji su osvojili veći deo sveta, a najpoznatiji su bili Centralna i Južna Amerika. Nisu bili fini momci, ali su bili efikasni! Termin konkvistador se i danas koristi za opisivanje određenih ljudi – bezobzirnih poslovnih tipova, recimo – koji su brutalno efikasni u onome što rade.

Najpoznatiji konkvistador bio je španski avanturista, Ernando Kortes, koji je pokorio moćno carstvo Asteka koje se nalazilo na teritoriji onoga što je današnji Meksiko.

Ko su bili konkvistadori?

Od trenutka otkrića Kristofera Kolumba 1492. godine, Novi svet je zaokupio maštu evropskih avanturista. Hiljade ljudi je došlo u Novi svet u potrazi za srećom, bogatstvom, slavom i posedima. Dva veka, ovi ljudi su istraživali Novi svet, osvajajući sve domoroce u ime španskog kralja (i nadajući se zlatu). Postali su poznati kao konkvistadori. Ko su bili ti ljudi?

Reč konkvistador dolazi iz španskog i znači “onaj koji osvaja”. Konkvistadori su bili oni ljudi koji su uzeli oružje da bi osvojili, pokorili i preobratili autohtone populacije u Novom svetu.

Konkvistadori su dolazili iz cele Evrope: neki su bili Nemci, Grci, Flamanci, itd. Ali većina ih je došla iz Španije, posebno iz južne i jugozapadne Španije. Konkvistaodri su obično dolazili iz siromašnih porodica, kao i iz nižeg plemstva: plemići su retko išli u potragu za avanturom. Morali su imati nešto novca za kupovinu oružja, oruđa i konja. Mnogi od njih su bili profesionalni vojnici – veterani koji su se borili za Španiju u drugim ratovima, kao što je pokoravanje Mavara (1482-1492) ili u Italijanskim ratovima (1494-1559).

Pedro de Alvarado je bio tipičan primer. Bio je iz pokrajine Ekstremadura u jugozapadnoj Španiji i bio je mlađi sin nevažne plemićke porodice. Nije mogao očekivati nikakvo nasleđe, ali njegova porodica je imala dovoljno novca da kupi dobro oružje i oklop za njega. On je došao u Novi svet 1510. godine da bi potražio svoju sreću kao konkvistador.

Iako su konkvistadori većinom bili profesionalni vojnici, nisu bili nužno dobro organizovani. Oni nisu bili stalna vojska u današnjem smislu reči; u Novom svetu oni su, u najmanju ruku, bili nešto poput plaćenika. Bili su slobodni da se pridruže bilo kojoj ekspediciji po želji i mogli su, teoretski da odu u bilo koje vreme. Organizovani su po jedinicama: pešaci, vojnici, konjica, itd. i služili su pod poverenim kapetanima koji su bili odgovorni vođi ekspedicije.

Ekspedicije, kao što je bio Pizarov pohod na Inke ili bezbrojne potrage za gradom El Dorado, bile su skupe i privatno finansirane (iako je kralj i dalje očekivao da će mu se dati 20% od svih dragocenosti). Ponekad bi i sami konkvistadori ulagali novac u ekspediciju u nadi da će otkriti veliko bogatstvo. Bili su uključeni i investitori: bogati ljudi koji su obezbeđivali i opremali ekspediciju očekujući deo plena i opljačkanog domaćeg bogatog kraljevstva. Bila je uključena i birokratija, takođe.

Loading...

Konkvistadori su prvo morali da obezbede službenu pisanu potpisanu dozvolu od određenih kolonijalnih zvaničnika.

Oružje i oklopi su bili presudni za konkvistadore. Pešaci su imali teške oklope i mačeve od finog čelika iz Toleda ako su ih mogli priuštiti. Strelci su imali svoje samostrele, oružje koje su morali držati u dobrom radnom stanju. Najčešće oružje u to vreme bila je arkebuza, teška puška koja se sporo punila; većina ekspedicija je imala barem nekoliko arkebuza sa sobom.

U Meksiku je većina konkvistadora na kraju napuštala svoj teški oklop u korist lakše, postavljene zaštite koju su koristili Meksikanci. Konjanici su koristili koplja i mačeve. Veći pohodi su mogli imati artiljeriju i topove, kao i barut.

Neki konkvistadori su tvrdili da napadaju domoroce Novog sveta kako bi širili hrišćanstvo i spašavali ih od prokletstva. Mnogi konkvistadori su zaista bili religiozni ljudi, ali su ipak bili daleko više zainteresovani za zlato i plen. Asteci i Inke bili su bogati zlatom, srebrom, dragim kamenjem i drugim blagom koje su Španci smatrali manje vrednim, kao što je odeća napravljena od perja ptica.

Konkvistadori koji su učestvovali u bilo kom uspešnom pohodu delili su plen na osnovu mnogih faktora. Kralj i vođa ekspedicije (kao Ernan Kortes) su dobijali po 20% od plena. Nakon toga, ostatak je deljen među ljudima. Oficiri i konjanici su dobijali veći deo nego pešadija, kao i strelci i artiljerija.

Nakon što su kralj, oficiri i drugi vojnici dobijali svoj deo, često nije ostajalo puno za obične vojnike. Nagrada koja se mogla iskoristiti za otkup konkvistadora bio je dar enkomijenda. Enkomijenda je bilo zemljište koje je dato konkvistadoru, obično sa stanovništvom koje je već živelo tamo. Reč enkomijenda dobija se od španskog glagola što znači “poveriti”.

Teoretski, konkvistador ili kolonijalni službenik koji su primili enkomijendu imali su dužnost da pružaju zaštitu i religiozno podučavanje domorocima na njihovom posedu. Za uzvrat, domoroci bi radili u rudnicima, proizvodili hranu ili trgovali. U praksi, to je bilo nešto malo bolje nego klasično ropstvo.

Istorijski zapisi obiluju primerima konkvistadora koji su ubijali i mučili domorodačko stanovništvo, a ovi užasi su previše brojni da bi se navodili. Branitelj Indije, Frej Bartolome de las Kasas naveo je mnoge od njih u svom Kratkom izveštaju o devastaciji Indije. Domaća populacija mnogih Karipskih ostrva, kao što su Kuba, Hispanolia i Portoriko su u suštini izbrisane kombinacijom zloupotreba konkvistadora i evropskih bolesti.

Tokom osvajanja Meksika, Kortes je naredio masakr Holulanskih plemića, samo nekoliko meseci kasnije, Kortesov poručnik Pedro de Alvarado učinio je istu stvar Tenočtitlanu.

Postoje bezbrojni primeri španskog mučenja i ubijanja domorodaca koji su trebali da im pomognu u pronalaženju zlata. Jedna od uobičajenih tehnika bila je paljenje tabana kako bi progovorili.

Najpoznatiji konkvistadori bili su Fransisko Pizaro, Huan Pizaro, Ernando Pizaro, Dijego de Almagro, Dijego Velaskez de Kueljar, Vasko Nunjez de Balboa, Huan Ponse de Leon, itd.

U vreme osvajanja, španski vojnici bili su među najboljima na svetu. Španski veterani sa desetina evropskih bojišta su se okupili u Novom svetu, donoseći sa sobom svoje oružje, iskustvo i taktiku. Njihova smrtonosna kombinacija pohlepe, religioznog žara, nemilosrdnosti i superiornog naoružanja pokazala se prejakom za domicilnu vojsku, posebno u kombinaciji sa smrtonosnim evropskim bolestima kao što su velike boginje koje su uništavale čitava plemena.

Loading...

Konkvistadori su ostavili svoj kulturološki trag. Uništili su hramove, pretopili zlatna umetnička dela i spalili domaće knjige i kodekse. Poraženi domoroci obično su bili robovi preko sistema enkomijende koji je trajao dovoljno dugo da ostavi kulturni pečat na Meksiko i Peru. Zlato koje su konkvistadori poslali nazad u Španiju doprinelo je osnivanju zlatnog doba imperijalne ekspanzije, umetnosti, arhitekture i kulture.

Sponzorisano

Loading...