A-M

Kolaps – značenje, pojam

Definicija i poreklo pojma kolaps

Prema etimološkoj definiciji, kolaps je pojam latinskog porekla i predstavlja iznenadni i nagli zastoj ili nepredviđeni nastanak gužve, zaustavljanja, slom, te se najviše koristi kao medicinski termin u sinonimnom značenju sa sinkopom, kao naglim i kratkotrajnim poremećajem stanja svesti i mišićnog tonusa, koji je praćen padom u horizontalni položaj i potencijalnim mogućim nastankom povređivanja.

Generalno se kolaps može označiti kao malaksalost, slabost i pomućena svest sa oslabljenim stanjem tela, obično zbog pada krvnog pritiska ili zbog hipoglikemije, mada postoje razne vrste kolapsa kada se u medicini ova reč posmatra kao identična sa sinkopom, pa može biti kardiogeni, neurogeni, hipoglikemijski, usled manjeg ili većeg krvarenja, vazo-vagalni, i tako dalje.

Loading...

Kolaps se za razliku od sinkope karakteriše samo konfuznim stanjem ili pomućenjem svesti, bez moranja njenog gubitka, za razliku od sinkope koja jeste kratkotrajni i prolazni poremećaj svesti, te se kolaps pre definiše kao tranzitorna slabost, koja se sa postavljanjem pacijenta u horizontalni položaj (sa podignutim nogama pod uglom od oko 45 º), te sa uzimanjem hrane, kao nadoknadom tečnosti, brzo gubi odnosno prolazi.

Kada se ne posmatra samo i isključivo kao medicinski definisan termin, kolaps označava veliko raspadanje, slom, zaustavljanje, blokadu, kako u saobraćaju, tako i u društvu ili nekim njenim pak funkcijama i organizacijama, pa se često u žargonu koristi na primer „saobraćajni kolaps“, koji označava preveliku gužvu i zastoj saobraćaja, u vreme popodnevnog ili jutarnjeg „špica“, kao i za vreme godišnjih odmora, kao posledica saobraćajnih udesa i slično.

Kolaps kao pojam u medicinskoj terminologiji – način i uzroci nastanka kolapsa

Kako je kolaps najčešće definisan kao medicinski termin, to on u medicini naime označava jedan svojevrsni oblik akutno ili naglo nastale insuficijencije vaskularnog korita odnosno krvotoka, te se po pravilu i manifestuje određenim kliničkim znacima i simptomima i ima svoje patofiziološke uzroke.

Dakle, kolaps je stanje koje nastaje iznenada i naglo, i pored konfuznosti sa ili bez potpunog gubitka svesti, njegove osnovne kliničke manifestacije su i – pad arterijskog krvnog pritiska (hipotenzija); ubrzan i slabo pipljiv puls; profuzno i hladno znojenje; površno i ubrzano disanje; ubrzan rad srca; opšta slabost organizma i malaksalost sa mišićnom slabošću i potencijalnim vrlo čestim padom pacijenata, koji se tada mogu i povrediti.

Generalno posmatrano, u najčešće uzroke kolapsa spadaju ona stanja koja dovode do perifernog proširenja krvnih sudova ili vazodilatacije, čime se smanjuje dotok krvi u mozak, i uopšteno pak opada krvni pritisak (usled uzbuđenja kada je rad srca ubrzan pa se ne stiže da dopremi dovoljno krvi, kao i kod sunčanice ili toplotnog udara, usled pada nivoa šećera u krvi), te je tada stanje baš i brzo prolazno i pacijent „dolazi sebi“ kada se uklkone oni faktori koji su kolaps i isprovocirali.

Međutim, stanje kolapsa može da bude uzrokovano i nekim dosta ozbiljnijim pato-fiziološkim poremećajima, posebno kada se kolaps dogodi dok pacijent sedi ili čak i leži, te se tada radi ili pak o nekom teškom oboljenju (infarkt miokarda sa jakim bolom u grudima; akutni pankreatitis koji je praćen takozvanim „kolapsnim bolom“; stanja trbušnog tifusa; kolere; akutne teške upale pluća; kod naglog gubitka veće količine krvi kada nastaje hipovolemijski šok; kod davanja opšte anestezije; kao i u slučaju septičkih stanja; srčanih aritmija i tako delje).

Kada se dogodi kolaps, najvažnije je otkriti njegov osnovni uzrok (kako se on ne bi ponavljao ili kako bi se izbegla takozvana kolapsna stanja), mada je činjenica da u izvesnom procentu nastalih slučajeva glavna etiologija kolapsa ostaje nepoznata ili nejasna.

Pravilo je da se pre svega posumnja na neke kardiovaskularne ili neurološke poremećaje, ali i na stanja koja su psihogeni faktori, jer su to najučestaliji uzroci nastanka kolapsa, te se kao osnovne terapijske mere pre definitivne dijagnoze i etološke terapije (usmerene na glavni uzrok kolapsa), podrazumevaju – postavljanje pacijenta u horizontalni položaj i podizanje donjih ekstremiteta ( da se prevenira kardiak-arest odnosno srčani zastoj i da se obezbedi adekvatan priliv krvi u CNS, te se pacijent potom transportuje „kada dođe sebi“ u najbližu zdravstvenu ustanovu radi dalje ili dijagnostike ili terapije ako je prethodno imao slična stanja te se uzrok kolapsa već i tačno zna.

Loading...

Kao najznačajniji uzroci nastanka kolapsnih stanja (kada se za pacijenta kaže da je kolabirao) se navode:

Zadesna (ili ređe namerna trovanja) – alkoholom, kaustičnim sredstvima, jakim isparenjima; ili lekovima ili profesionalna trovanja na radnom mestu pre svega u hemijskoj i tekstilnoj industriji;

Poremećaji i oboljenja srca i krvnih sudova – poremećaji srčanog ritma; infarkt miokarda ili pak tranzitorna ishemija (praćena intenzivnimbolom u grudima koji kod pacijenta izaziva strah i vrlo izraženu paniku i malaksalost, te može dovesti do poremećaja svesti); tranzitorni ishemijski insult (forma moždanog udara usled nedovoljnog priliva krvi);

Stanja sa poremećajem disajne funkcije – kada je disanje plitko i ubrzano (tahipnea) i/ili kada postoji takozvani osećaj nedostatka vazduha, „žeđ za vazduhom“ (dispnea), kod stanja kakva su infarkt pluća; plućna embolizacija; upala pluća ili pneumonija; emfizem; astma; hronični i akutni bronhitis;

Stanja u kojima je poremećen metabolizam – hipoglikemija; dijabetes melitus (takozvana dijabet keto-acidoza); Adisonska kriza;

Poremećaji i akutna infektivna stanja trbušnih organa – akutni i hronični pankreatitis; peritonitis; ulkusna bolest (posebno sa perforacijom i krvarenjem kao komplikacijama čira); neke hronične inflamatorne bolesti creva (Kronova bolest i ulcerozni kolitis); akutni apendicitis (akutna upala slepog creva);

Loading...

Teška sistemska oboljenja; krvarenja; šokna stanja; septička stanja; stanja dehidracije; neurogeni uzroci i jak nadražajni bol.

Sponzorisano

Loading...