A-M

Katarza – značenje, pojam

Definicija i poreklo pojma katarza

Prema definiciji je katarza jedan svojevrsni način pročišćenja ili prosvetljenja, moralno izdizanje duše iznad telesnih „prljavština“, kao i svojevrsni moralni preobražaj, uzdizanje sebe i svoje duhovnosti, oslobađanje od greha ili pokajanje.

Poreklo reči je iz grčkog jezika, od pojma katharsis, u smislu pročišćenje, spiritualno ili ritualno prosvetljenje, „spiranje“ sa sebe neke moralne nečistoće, ne u fizičkom i bukvalnom smislu već u duhovnom i prenesenom značenju.

Loading...

Po velikim filozofima, katarza ima različito tumačenje, te je prema Platonu katarza sinonim za smrt, jer se sloboda i pročišćenje mogu pronaći samo kada se duša i telo odvoje, a jer je telo kao takvo pak „dom grehova“, a duša je čista i nužno treba da se odvoji od tela da bi „pronašla mir“.

Po Aristotelu je katarza dalje, takozvani „krajnji cilj tragedije“, odnosno ona je estetsko čišćenje duše za onoga koji posmatra istu kao jedno umetničko delo.

Dakle prema filozofiji je uopšteno katarza pak moralno pročišćenje i izdizanje duhovnog iznad telesnog, te čišćenje od nemorala, greha, „ovozemaljskih prljavština“.

Sa druge strane je u domenu psihologije, katarza jedan svojevrsni jako složen proces, kojim se neke prethodno potisnute misli i ideje ponovno dovode u ljudsku svest, kako bi se ponovno one namerno ili spontano proživljavale (stručno rečeno abreagovale), verbalnim ili pak doživljajnim putem.

Na takav se način postiže zapravo izbegavanje jedne potisnute tenziogene psihopatologije, kada se ono što nije na vreme ispoljeno u unutrašnjem biću može transformisati u nesvrsishodnu i baš i posve veoma i destruktivnu reakciju po sebe samog ili po okolinu.

U medicinskoj terminologiji odnosno u kliničkoj medicini, katarza je prevedena kao jedno fizičko pročišćenje i ima značenje čišćenja pre svega creva pred neku intervenciju ili kod trovanja, i dalje može se do neke mere smatrati sinonimom za klizmu (po Hipokratu je katarza medicinski termin za čišćenje organizma, a od svega onoga što može da dovede do patološkog ili bolesnog stanja).

Pojam katarze u filozofiji od antičkog vremena do danas

Kako je na početku teksta i navedeno, u staroj antičkoj filozofiji, ali i u kasnijim filozofskim tumačenjima, katarza se posmatra kao jedan vid moralnog pročišćenja, ali je po različitim pak učenjima viđena kao različit način za postizanje spiritualnog pročišćenja i postizanja onog pre svega duhovnog i većeg, što je izvan telesnog, a pak koje je grešno i nužno oličenje nemorala i nečistoće.

Katarza je izdizanje duše iznad svega što je prljavo i nemoralno, što je telesno i čulno, nagonsko i vulgarno, i njen je cilj na primer prema Aristotelu da dovede do patnje i straha koji su nužni da bi se shvatilo i prihvatilo da je pročišćenje nužno i da je suština sticanja mudrosti učenje kroz bol i patnju (pa otuda i pojam da je katarza po Aristotelu krajnji cilj jedne tragedije, jer su u Grka baš i tragedije bile dominantan način da se shvati suština patnje kao nužnog načina za shvatanje jedne osnove i suštine i cilj za oprost grehova i čišćenje od bluda i nemorala).

Loading...

Upravo je otuda i potekao izraz „proživeti ili doživeti katarzu“ kao sinonim za shvatanje suštine i nužnost pročišćenja od onoga što nije moralno i nije u skladu sa načelima, i čega se treba rešiti i od čega se treba „oprati“, te se rešiti negativizma i u mislima i u delima.

Katarza je u neku ruku i književni termin, i to baš zahvaljujući učenom Aristotelu, te i njegovom delu „Poetika“, gde je u smislu tragedije kao osnovne antičke postavke provučena pouka da je baš katarza jedan vid pokajanja i patnje kojim se postiže moralno i uzdizanje i shvatanje svrhe svega, a kroz nužnu patnju i pronicanje u besmisao telesnog života i nagona.

Bitno je napomenuti da je katarza pojam koji je više-smislen i on ima primenu i razna tumačenja kako u filozofiji, tako i u medicini i u psihologiji, kako je ranije već ukratko navedeno, a na dalje će biti detaljnije i objašnjeno.

Pojam katarze u psihologiji – abreagovanje potisnutih misli i ideja

Najpre je potrebno objasniti da je pojam abreagovanja, ponovno proživljavanje onoga što je pak ranije potisnuto kao neželjeno ili nesvrsishodno u ljudskom umu, i kao takvo je selektovano da bude izbrisano iz moždanih mapa, ali ipak ne dovoljno da bude trajno zaboravljeno, te se kao katarza ponovo proživljava i vraća kao verbalno ili pak misaono, emotivno, nagonsko i telesno iskustvo.

Naime, u psihologiji je katarza jedan vid svojevrsnog odbrambenog mehanizma, koji sprečava da ono što je prethodno potisnuto, lako dovede do nekog vida unutrašnjeg sukoba i da se ispolji ili kao autodestruktivno ili kao destruktivno razmišljenje ili delovanje.

Upravo zato se u psihološkom pogledu, katarza smatra dobrim mehanizmom za ponovno delanje i proživljavanje onoga što je ranije potiskivano i što je sveno ili nesvesno stvaralo jednu veliku unutrašnju tenziju, te se takvo stručno rečeno abreagovanje može dogoditi spontano, ili se pak i namerno i isprovocirati, kako bi se oslobodilo ono što je potisnuto.

Kada se radi o abreagovanju, osoba koja je nešto proživljeno potisnula u svojim mislima, mora da to isto ponovo proživi i da ga na neki način iz sebe oslobodi (verbalno tj rečima, ili na neki pak baš drugi ili telesni način, delima, ponašanjem, nagonima, ispoljavanjem afekta, besa, ljutnje, kao i plakanjem, udaranjem, osećajem stida, bola, patnje, mučnine), kako bi upravo i tako doživela tu katarzu ili pročišćenje od onoga što je „tišti“ i što je po pravilu ili nešto traumatično ili negativno i loše, a svesno je ili nesvesno potisnuto kao neželjeno i neprihvatljivo.

Ranije je upravo ovakvom metodom, postizalo lečenje simptoma histerije, i na taj način su se pak pacijenti ohrabrivali da se prisete svega onoga što ih je mučilo ili traumatizovalo, da bi dostigli ili katarzu ili pročišćenje od svih potisnutih osećanja koja su povezana sa njihovim sećanjima, a koja su potisnuta jer su nepoželjna ili su izazivala traumatične događaje i iskustva.

Na primer, kada je neka osoba proživela smrt bliske osobe, društveno je prihvatljiva reakcija da se ispolji tuga, bes, plakanje, vikanje ili neki drugi tip afektivne reakcije, ali nije prihvatljivo da se ispolji neki nenormalan vid emocija ili prenaglašen doživljaj, koji um svesno ili nesvesno pak potiskuje i dovodi do stvaranja tenzije u unutrašnjem biću, koja se može ispoljiti histerijom, kao i napadima na neke druge osobe, ubistvom, samoubistvom, i uopšteno poremećajem nagona ili pak gubitkom svesti o svemu onome što je moralno i što je pak i ispravno.

Upravo je iz navedenih razloga potrebno da se emocije ponovo prožive i da se kroz katarzu ili pak pročišćenje osoba „osvesti“, te i da shvati nužnost prihvatanja onoga što mje neminovno i nepromenljivo kao kategorija za sebe.

Katarza kao termin u kliničkoj medicini – od Hipokrata do savremenog doba nauke

Hipokrat kao „otac medicine“, definisao je katarzu kao čišćenje organizma od svega lošeg što može da bude uzrok bolesti i poremećaja zdravlja, te se danas takođe katarza posmatra u našoj savremenoj medicini na sličan način.

Naime, katarza se definiše kao metoda za čišćenje organizma od mikroba ili toksina, kako ne bi došlo do ispoljavanja patologije trovanja ili intoksikacije u slučaju zadesnog ili ređe namernog izlaganja nekim patogenima ili supstancama koje mogu da dovedu do ozbiljnog narušavanja pak zdravlja organizma i homeostatske ravnoteže, te i da rezultuju smrtnim ishodom.

Loading...

Dakle, katarza je u medicinskoj terminologiji sinonim za telesno čišćenje i odstranjivanje raznih ili patogena ili toksina koji narušavaju zdravlje, dok je filozofski i psihološki gledano u pitanju ili moralno ili duhovno pročišćenje, ali je cilj i svrha katarze svakako ista, a to je očuvanje fizičkog i mentalnog zdravlja i opšte dobrobiti organizma kao celine.

Sponzorisano

Loading...