Definicija i poreklo pojma gordost
Prema ustaljenoj definiciji, gordost se izražava kao svojevrsna prepotentnost, tvrdoglavost, te i osionost, potreba za samoproklamovanjem i isticanjem „svoje veličine i važnosti“, sujetnost ili kao prenaglašena dostojanstvenost bez ikakvog realnog osnova.
Po filozofskim tumačenjima, gordost je „prečica ka gnevu i ljutnji“, te je i jednosmerni put ka licemerstvu, tvrdoglavosti razmišljanja i stavova, te se smatra da je gorda ona osoba koja nije u stanju da prihvati tuđe mišljenje i kritiku, i koja se uvredi na sve ono što jesu realne činjenice, ali koje se njoj ne dopadaju jer je na neki način „pogađaju“ i ona se oseća ugroženo i omalovaženo.
Jedan od čestih sinonima za gordost jeste i nadmenost, ali je ipak ona osoba koja je gorda mnogo gora, jer ima sklonost da omalovažava i nipodaštava druge ljude, i da sebe smatra „veličinom“, te se kako je i poznato ova osobina ljudi ubraja u hrišćanstvu u smrtne grehe, jer se smatra da je ona „demonska osobina“ i da navodi ljude da „bogohule“.
Da li je gordost nužno negativna osobina ili može da ima i pozitivnu konotaciju
Mada se u današnjim razmatranjima gordosti, ona nužno posmatra kao jedna od vrlo i negativnih osobina ličnosti u ponašanju i međuljudskim odnosima uopšte, važno je istaći da gordost može u pozitivnom smislu da se rastumači kao nečija dostojanstvenost, nepokolebljivost ili jedna čvrstina stava, te da nije nužno loša osobina, ukoliko naravno nije prenaglašena.
Međutim, mnogo je više negativnih značenja termina gordost, a jedan od najčešćih jeste i pojam uobraženost ili nadmenost, te potreba da se smatra apsolutistička ispravnost sopstvenih uverenja i stavova, i da se oni kao takvi nameću drugima.
Gorde osobe nemaju želju ni volju da druge osobe saslušaju ili razumeju, već same „od starta“ o nekome stvaraju predubeđenja, ili druge ljude kvalifikuju onako kako im ih predstavi okruženje, i odmah se od njih „ograđuju“, počinju da ih omalovažavaju ili kinje, bez potrebe da saslušaju ili da upoznaju onoga o kome su formirali svoj, po pravilu sasvim pogrešan stav.
Pozitivni sinonimi za termin gordosti, kada se ona može smatrati svojevrsnom vrlinom u nekom ponašanju i jako dobrom osobinom ličnosti su dakle – ponos; dostojanstvo; uzvišenost; ugled; te i stav; uglađenost; „obraz“; poštenje; plamanitost; „Izvrsnost“; „Izvanrednost“.
Negativni sinonimi za termin gordosti, koji mu daju karakteristiku mane, i osobe koje su gorde klasifikuju kao negativne i nužno loše ličnosti su – bahatost; prepotentnost; uobraženost; drskost; nadmenost; tvrdoglavost; samoproklamacija; samoljublje; narcisoidnost; „drčnost“; taština; kao i „razmetljivost“; umišljenost; sujetnost; obest; bezobrazluk; hvalisanje.
Kako se „prepoznaju“ osobe koje su gorde?
Kada je u pitanju definicija gordosti, sa psihološkog aspekta, gorde osobe su one koje su po svim svojim karakteristikama slične sujetnim ljudima, te su one stvorile sasvim lažnu sliku o sebi, te u koju i same veruju i koje se „drže“, kako bi sebe izdigle u društvu.
Na dalje, osobe koje su gorde imaju o svakome neko predubeđenje, i biraju sa kime žele da se ili druže ili savetuju, te su sklone elitističkom ponašanju i pokušaju da se uklope u „visoko društvo“, ali za koje ne poseduju po pravili ni dovoljno obrazovanje, ni manire ili ikakve druge kvalitete, te ispadaju smešne ali se diče nekim sasvim pogrešnim moralnim i društvenim normama (kao što su materijalne vrednosti, poreklo, imućnost porodice iz koje potiču).
Pravilo je da su osobe koje su gorde, vrlo neprijateljski nastrojene prema svima koji im upute bilo kakvu kritiku ili čak i dobronameran savet, jer po prirodi stvari je „razumljivo“ da one sve same i najbolje znaju i da su uvek u pravu, najpametnije i najpouzdanije.
Dešava se ne tako retko, da se oni koji imaju osobinu gordosti, ponašaju i afektivno i veoma ljuto i razdražljivo, te vrlo lako verbalno ili čak fizički nastoje da se razračunaju sa svojim baš brojnim neistomišljenicima, jer im kako sami smatraju neko namerno „potkopava“ autoritet i/ili integritet koji imaju u društvu.
Osobe koje su gorde, nikada nisu zadovoljne sobom, i nisu nikada srećne i ispunjene, jer ulažu i prevelike napore u samoproklamaciju i „izdizanje iznad drugih“, te su u velikoj meri i ogorčene i nesrećne, imaju jake unutrašnje sukobe i nemire, a pokazuju i baš veliku zavidnost prema nekim vrlim tuđim ostvarenjima i uspesima, koje usled neprihvatanja imaju i sklonost da negiraju ili pak da omalovažavaju.
Neosporno je da gorde osobe imaju komplekse „više vrednosti“, te su vrlo nadmene u svakom društvu, i očekuju da ih svako veliča i poštuje, iako za to ne postoji nikakav realan osnov, pa ni neke njihove vrednosti ili zasluge za koje treba da im se oda poštovanje i iskaže zahvalnost.
Ako bismo se na kratko osvrnuli na pozitivni aspekt gordosti, takvo tumačenje bi iako zaista vrlo kompleksno, moglo da ima veoma vrle osobine ličnosti, te se nekada pogrešno gordima smatraju oni ljudi koji su dostojanstveni, koji ne vole da se nameću, koji su dosledni svojim uverenjima i stavovima, i koji se trude da nikoga svojim ponašanjem ne ugrožavaju.
Dakle suština gordosti jeste u velikoj meri i u ljudskoj percepciji i predubeđenjima, što je odlično opisano u poznatom delu „Gordost i predrasude“, engleske spisateljice Džejn Ostin, u kome se i dešava da glavna junakinja Elizabet, prema godpodinu Darsiju, stekne određena predubeđenja, te i jako velike predrasude, koje dodatno produbljuju osobe koje joj o njemu govore negativno, a dok ona sve to lako prihvata, bez pružanja ikakve prilike da joj se on predstavi u pravom svetlu.
Sam roman ima veoma zanimljivu pouku i obrt, jer od samog početka se čitalac navodi na to da je gospodin Darsi oličenje nadmenosti, sujete, narcisoidnosti i gordosti, dok je suštinski gorda upravo Elizabet, koja ima neke svoje lične stavove i mišljenja koja do samog kraja ne ume da niti prihvati, ni da promeni, iako je i sama shvatila po Darsijevim delima kakav je on kao osoba.
Takvo delo, i danas je lako primenljivo u svakom društvu, jer nije svaka osoba gorda, i nije svako ko je dostojanstven, ćutljiv ili umeren, po difoltu iskompleksiran, sujetan ili snob, isto kao što baš nisu ni sve uistinu gorde osobe dobre i prijemčive, ali delaju pod maskom samouverenosti i jakog stava i stabilnosti dela i mišljenja, te se njihova reč bez pogovora sluša i prihvata kao takva.