A-M

Feudalizam – značenje, pojam

Definicija i poreklo pojma feudalizam

Prema definiciji je feudalizam naziv za vrstu društvenog uređenja ili oblika vlasti koji je postao u srednjem veku, te koji je označavao da se neko ko je kmet ili sluga vezuje za gazdu ili feuda koji mu daje zemlju na kojoj živi u zamenu za to da ga on služi i da mu bez plate radi na imanju.

Smatra se da je kao oblik uređenja feudalizam zapravo jedan blaži oblik robovlasničkog odnosa koji je postao zapravo tako što su „vazali“ oslobođeni ropostva jer su imali zemlju i deo prihoda od služenja namesniku ili vlasniku imanja, ali da za razliku od robova jesu bili slobodni ali su opet bili vezani za zemlju onoga kome služe.

Loading...

Neke drugačije definicije feudalizma smatraju da se on može sovesti i u konotaciju zakupaca zemlje ili feuda a to su bili seljaci koji su radili za nekog ko je vlastelin, te koji su uspevali da zakupe zemlju, ali su opet davali deo prihoda jer su na imanju živeli.

Generalno je poznat pojam „feudalna hijerarhija“ koji označava da se u jednom feudalistički uređenom sistemu tačno zna ko je na vrhu, a ko na dnu lestvice – dakle na samom vrhu je bio kralj; posle njega su dolazili plemići i vojskovođe koji su bili višeg ranga odnosno feudalci, ili nižeg ranga odnosno vitezovi; na kraju lestvice su svakako jasno bili seljaci ili „vazali“ odnosno kmetstvo.

Smatra se da je feudalizam kao takav svoje osnove imao zapravo u germanističkim zemljama nakon seoba u periodu VIII i IX veka, te da su se tada učvrstuile pozicije plemenskih starešina, koji su posedovali zemlju, te za sebe sakupljali radnike i snagu koja će da im služi u zamenu za život na posedu i manju naknadu u plati ili robi koju mogu potom da preprodaju ili da razmene za svoje potrebe.

Tada se zemljište koje je posedovao neki plemić nazivalo feud, te je vlasnik bio zakupac ili pak feudalac, a on je svoj većinski deo zemljišta davao na zakup seljaku ili kmetu da na njemu živi i radi, dok je svoju kuću ili dvorac i manju okućnicu imao za sebe.

Postojalo je pravilo da se zakupac koji je bio kmet ili seljak obaveže feudalcu da će da određeni broj dana u godini radi na njegovom imanju i da sva sredstva koja se u tom periodu zarade odu vlasniku kao namirenje duga što se kmetu daje zemljište na zakup da na njemu radi i živi.

No, problem je nastajao kada su se dešavale manje rodne godine, i kada zemljoradnja kao jedan osnovni način da se zakupi podmire nije mogla da pokrije namete, pa se događalo da manji feudi budu udruživani u veće i da se zapravo traže zaštite onih moćnijih, te se naravno opet sve odvijalo u korist feudalaca i seljaci su morali da vrate zemlju na upravljanje feudu, ali da i dalje ostanu da na njoj rade sa tom razlikom što imanje više nije bilo u njihovom zakupu.

Pretpostavka je da je zapravo ovakav način uređenja uistinu bio vešto isplaniran i proračunat, a jer su se tako kmetovi „vezivali obavezama“ i nisu mogli da odu da rade na drugom mestu dok svoj dug ne oduže, a to opet nikako nije bilo moguće postići jer su na imanju feuda živeli i radili za sebe i svoju porodicu, te se tako i izdržavali.

Kada bi kmet usled nerodne godine bio onemogućen da feudu plati najam ili zakup, on mu je vraćao zemljište na posed, te iako je na njemu ostajao i dalje da radi, ono više pak nije pripadalo nemu već gazdi, i ovaj mu je pomagao da zemlju obrađuje i da ima prihode dajući mu pomoć za oruđe i za potrebe oko sadnje, žetve i slično.

Međutim, ono što je ovde „ali“, jeste to da je seljak zapravo bio u jednom „začaranom krugu obaveza i podređenosti“ koji nikako nije mogao da se prekine, što je svakako odgovaralo gazdi ali nije nikako seljaku, te iako se generalno ovakav odnos nije smatrao robovlasničkim, seljak i jeste bio vazal ili sluga koji je od svega imao svoje pravo na slobodu, ali samo formalno jer nije mogao da ga iskoristi.

Loading...

Kada je deo zemljišta na kome je živeo seljak i obrađivao, on je gazdi davao deo prinosa ili pak zarade, te su to bila stalna davanja i obaveze kmetova, dok su povremeno bili dužni da rade poslove kojima su se vlastelinima oduživali za to što mogu da žive i rade na njegovom posedu.

Sporazumni dogovor o visini stalnih davanja kmetova svojim gazdama, bili su zavisni od samog stanja stvari, mada su se generalno neki veliki problemi isprečili na put i vlastelinima, te su ipak i kmetovi bili traženi i u jednom periodu je njihova pomoć bila značajna pa je i sama cena fiksnih dažbina za kmetove bila niska (posebno u vreme kada su Evropu pogodile velike seobe i neke epidemije zaraznih bolesti, pre svega kuge).

U tom nekom periodu je često dolazilo i do sukoba feudalaca ili vlastelina, koji su nastojali da privuku kmetove da rade na njihovim imanjima, nudeći im povoljnije uslove za rad nego susedni feudalci, te su već do kraja XI i početka XII beka feudalni odnosi bili uspostavljeni zaista u baš i velikoj većini zapadno evropskih zemalja.

Smatra se da je pojam feudalizam zapravo nastao od latinske reči feudum koja ima jasno značenje imanje ili ono što se nasleđuje, zemlja; te koja je u srednjem veku bila u vlasništvu vlastelina koji su se zvali feudalci, i koji su u najam uzimali kmetove da na takvim imanjima žive i rade, a svakako su se oni mogli i zakupiti uz određene obaveze prema feudalcima koje su bile sporazumne.

Kada se posmatra sam pojam feudalizam on se najjednostavnije može objasniti kao prevlast ili vlast plemstva ili vlastelina, u kome su vlastelini bili vlasnici poseda na kojima su radili kmetovi u zamenu za određene beneficije, odnosno zapravo za život na imanju i prava na uzimanje dela od prinosa.

Dakle, kada se posmatra pojam feudalizma sa sociološkog stanovišta, on je bio jedan oblik jasnog društvenog uređenja koji je pre svega postojao u periodu srednjeg veka, u kome su glavni subjekt bili feudalci ili zemljoposednici odnosno valstelini, a objekat je bio kmet ili seljak, koji nije imao klasičan robovski status, ali je svakako bio sluga ili vazal, koji je mogao biti i zakupac zemlje, i naravno feud je bilo imanje koje je zakupljivao kmet i na njemu radio i živeo.

Dakle, ovakav na prvi mah jednostavan i pragmatičan oblik dsruštvenog uređenja, koji je imao kao dve krucijalne figure feudalce i kmetove, čija je zajednička korist bilo zemljište ili feud, nije istinski bio ni najmanje dobar vid soicijalnog uređenja, jer je u određenom periodu i aspektu bilo većih ioli manjih nepovoljnosti za jednu i/ili drugu stranu, ali svakako da je znatno teži status bio za kmetove nego za vlastelu.

Loading...

Dakle, kako je jasno da je zemlja kao feud ili posed imala zapravo najveću vrednost u ovoj vrsti uređenja društva, feudalci su njome kupovali svoj status i ugled u društvu, te je davali nekim još i moćnijim vlastelinima, ali su najviše štete imali kmetovi kojima se namet samo povećavao ali su i uz sve to morali da rade više kada se njihov feud na primer pripajao za neki drugi, te kada nisu imali pomoć od strane drugih kmetova jer ih na novom imanju nije bilo.

Sponzorisano

Loading...