A-M

Emancipacija – značenje, pojam

Definicija i poreklo pojma emancipacija

Prema definiciji, pojam emancipacije jeste oslobađanje i sticanje nezavisnosti, te postizanje neke slobode i spremnost na borbu za lični stav, te i spremnost da se suprotstavimo nekim stegama ili normama koje su nametnute kao nužne, i po kojima mora da se postupa kao po ispravnim i jasno određenim.

Sama reč emancipacija je poreklom iz latinskog jezika, od pojma emancipation, emancipationis u jasnom prevodu – sloboda; oslobašanje; borba za slobodu i nezavisnost; oslobađanje od „okova“ društva; borba protiv zastarelih normi i pravila; borba protiv predrasuda i predubeđenja.

Loading...

Emancipacija kao pojam, može da se rastumači na više načina, te označava prvenstveno napred pomenuto sticanje slobode i nezavisnosti, kao i oslobađanje od svih uticaja i nametanja i sticanje lične slobode bez prihvatanja pravila i uticaja drugih na lični stav i mišljenje, te življenje jednog sopstvenog života po svojim ličnim pravilima i izborima.

Dalje, emancipacija predstavlja takođe i jedan vid oslobađanja protiv zastarelih običaja i pravila, te borbu protiv ugnjetavanja i predrasuda, dok sa pravnog aspekta (o čemu će nešto više biti reči u nastavku teksta), predstavlja akt oslobađanja deteta od uticaja očinske figure i pak započinjanje samostalnog života bez patrijarhalnih nameta i normi, ali i može da označava postizanje zrelosti i punoletstvo, te spremnost na donošenje samostalnih odluka i stavova.

U savremenijim te i današnjim pravnim aktima, emancipacija se pre svega odnosi na sticanje sloboda i prava na nezavisnost, te se kao pojam upotrebljavala za oslobađanje robova, za sticanje slobode vere i učenja kod Jevreja, kao i za osamostaljivanje dece kada postanu punoletna i za osamostaljivanje i osavremenjivanje žena, koje se obrazuju i koje postaju nezavisne i svoje, te i oslobađanje školstva od uticaja crkve, oslobađanje crkve od državnog uticaja i tako dalje.

Iako bi se dalje, na osnovu navedenih definicija, emancipacija mogla smatrati sinonimom za pojam autonomije, to nije slučaj, i ona je jedna forma „prihvatne i nužne slobode u svakom smislu“, dok se za autonomiju treba izboriti i ona je sasvim drugačiji vid sticanja sloboda i nezavisnosti i ima pre svega jednu političku konotaciju, mada se primenjuje u svim društvenim sferama.

Pojam emancipacije u „Rimskom pravu“

Sam pojam emancipacije, potiče još iz vremena Starog Rima, te se u takozvanom „Rimskom pravu“ označava kao sasvim dobrovoljni postupak ili čin odricanja od patrijarhata ili od vlasti „očinske figure“, ali preko pravnih postupaka, odnosno u pravnoj službi kada osoba koja želi da se oslobodi potčinjenog života žali sudu, te putem pravnih postupaka od takozvanog „alieni iuris“ postaje izlaskom iz „agnatske porodice“, svoj čovek ili „sui iuris“.

Ovakav se postupak vršio na sasvim jedinstven način, i to tako što bi otac kao „pater familias“, svog sina koji se odricao njegovog uticaja i želeo da osnuje svoju ličnu agnatsku porodicu, na jedan način „prodavao“ tri puta svome prijatelju, a putem takozvanog pravnog akta mancipacije ili in mancipium, te upravo odatle i potiče izvedenica današnje poznate reči emancipacija.

Prijatelj, kao kupac, posle prve dve „kupovine“, puštao bi sina porodice na slobodu, da bi ga pak nakon treće ponovne prodaje sasvim otac oslobađao svog uticaja, i on bi imao slobodu po svim pravima i zakonima, te postajao homo sui iuris.

Međutim, ovakav vid prava, nije važio za ostale članove patrijarhata, te su se oni „oslobađali“ uticaja, već nakon prve prodaje, i ovakav „običaj“ je zadržan sve do početka VI veka, a kada je car Anastasije uveo jedan vid emancipacije kojim se neko može „otpustiti iz porodice“, izjavom pater familiasa pred sudom, a pod nužnim uslovom da potomak sam izrazi želju i molbu za takav čin pred sudom.

Loading...

Na dalje je rimski car Justinijan, sasvim ukinuo postojanje prvog akta emancipacije (dati pojam „trostruke prividne prodaje“), te je ostavio drugi akt kao takav da važi i da se po njemu pravno postupa, a nisu postojala nikakva ograničenja u smislu recimo starosti onoga ko se „emancipuje“ i ko odlukom suda i dozvolom pater familiasa postane osoba koja je oslobođena uticaja.

Međutim, prema pravilima je osoba koja se odrekla srodstva i „istupila“ iz svoje prve agnatske porodice, automatski i gubila sva rodbinska i nasledna prava, te je bila sasvim „oslobođena“ da formira svoju porodicu, pa se takav vid postupanja smatrao jednom nužnom kaznom, koja je ili podrazumevala da onaj ko odluči da se emancipuje, mora da se „spusti na niži položaj“ ili da od početka stekne prava da postane i sam figura svoje agnatske porodice, kada se već „drznuo“ da se odrekne pravila i svojih korenskih i društveno ustanovljenih normi u tadašnjem Rimu.

Potpune promene u ovakvom načinu „emancipacije“, nastale su nakon „Punskih ratova“, kada se onaj koji je odlučio da se emancipuje, mogao smatrati i dalje i srodnikom i naslednikom agnatske porodice, ali je pak mogao da nasledi imovinu svoje majke i da zadrži ono što je zaradio kao član porodice koje se kasnije odrekao.

Pojam emancipacije u savremenom pravu

Kada je u pitanju savremeni pravni aspekt, emancipacija se može posmatrati na dva nivoa, i to kao akt potpune emancipacije, kada lice koje je maloletno stupi u brak sa onom osobom koja je punoletna, i na taj način ima sva prava na nezavisnost i slobode od strane svoje porodice, ali pak postaje član nove porodice čija prava i uslove mora da poštuje do svoga punoletstva.

Takođe, i u slučaju zakonskog razvoda braka, osoba koja je emancipovana, zadržava sva prava i slobode koje je stekla u braku, te može biti samostalna u poslovnom smislu i zadržati sva prava i stečenu dobit ostvarenu i u toku braka.

Pored pomenute vrste emancipacije, postoji i takozvana sudska emancipacija, kada se aktom suda donese odluka da lice koje je i dalje maloletno i koje je postalo roditelj kao takvo, ima pravo na poslovnu slobodu i pravo da stekne radom i zapošljenjem dobit za sebe i za svoje potomstvo.

Pojam delimične emancipacije, u odnosu na pomenutu potpunu emancipaciju, razlikuje se u tome što se maloletnoj osobi koja je starija od 14 godina daje delimična poslovna sloboda, uz saglasno odobrenje njegovih/njenih roditelja ili staratelja, ili pak kada maloletna osoba koja je starija od 15 godina stupi u radni odnos.

Loading...

Sa šireg aspekta, pojam emancipacije se upotrebljava kao svojevrsni sinonim za borbu za sticanje prava i sloboda žena, te i uopšte u smislu napredovanja i ostvarenja prava u raznim socijalnim i društvenim aspektima, pa u tom pogledu postoje i razgraničene – socijalna, politička, ideološka, kulturna i druge vrste emancipacije.

Sponzorisano

Loading...