A-M

Distopija – značenje, pojam

Definicija i poreklo pojma distopija

Prema definiciji je pojam distopije grčkog porekla od reči „topos“, sa prefiksom „dis“, te ima pak prevod „anti utopjsko“ ili nešto alternativno od osnove, te i označava se tako pak i kao antiutopija ili kakotopija, i predstavlja antonim odnosno reč koja je antiteza ili suprotnost od utopije, te se odnosi na jedan vid totalitarne društvene zajednica koja je sklona ugnjetavanju i kontroli, i ne daje nikakva prava i slobode, te je kao takva država ili zajednica totalitarna i vlastodrživa, u najmanju ruku i tiranska.

Postoji problem među intelektualnom elitom, koja pak smatra da pojam antiutopije nije isto što i distopija, te pretpostavljaju da je distopija u suštini jedan fiktivni ili zamišljen svet i/ili društvo u kome su sabrane sve moguće negativne tekovine savremene civilizacije.

Loading...

Kada bi se distopija posmatrala kroz prizmu filozofskih shvatanja, ona označava jednostavno rečeno – „ono mesto u kome je sve najgore, ali koje nije sasvim realno već pre zamišljeno“.

Distopija je suštinski jedna čudna „igra rečima“, te po bukvalnom prevodu svog grčkog porekla, sama reč utopija označava „ne-mesto“, odnosno idealno mesto koje ne može realno da postoji, dok je suprotni pojam anti-utopije ili distopije koja označava mračno ili fiktivno mesto, društvo ili državu, u kome su ljudi „niko i ništa“ i gde je vlast apsolutistička i totalitarna, te ugnjetava sve ljude i ne daje im prava na stavove i mišljenja.

Prema poznatom „Oksfordskom rečniku reči i pojmova“, na engleskom jeziku je pojam distopija definisan kao zamišljeno ili imaginarno mesto, koje je „najgore moguće, nepodnošljivo, užasno“ i prvi put je upisana u pomenuti rečnik 1952. godine.

Mada se danas smatra da su pojmovi kakotopija – antiutopija i distopija sinonimi, ranije je pojam kakotopije bio definisan kao najgora vlast, ili mesto najgore uprave, tiranija, apsolutizam, ali je po etimolozima ova reč istovetna sa pojmom distopija te ne može da se uzme sa posebnim ili sa drugačijim značenjem.

Pojam distopije je najzastupljeniji u oblasti medicine i u književnosti, te će dalje u nastavku ovog datog teksta upravo i biti detaljnije objašnjen u vezi sa pomenutim sferama nauke i umetnosti.

Pojam distopije u književnosti i njegovo objašnjenje značenja

Poznato je da se u književnosti kao najpriznatiji antiutopijski ili distopijski romani i dela, uzimaju pak roman pisca Džordža Orvela „Hiljadu devetso osamdeset četvrta“, te i delo engleskog pisca iz XX veka Oldusa Hakslija „Vrli svet“, koji u suštini smatraju da distopija nije antiutopija, te tu pak sledstvano i nije dobra, dok je antiutopija bliža utopiji, pa može da se posmatra čak i kao vrlo pozitivna i da pretenduje da postane vrlina i ideja.

Utopija je inače nešto uvreženo, ustaljeno, idealno rešenje, željeno ostvarenje, ali u literaturi i u društvu se često smatrala idealnim mestom kojeg u stvari nema, koje ne postoji, te koje je posve odlično i savršeno za življenje, ali je i fiktivno, te su pomenuti pisci smatrali da je antitezom koju predstavlja distopija, potencijalno ostvariv utopijski svet namerno potisnut ili skrajnut, iako je bio realno moguć i ostvariv.

Prvi „pravi“ distopijski roman je napisan 1920. godine od strane ruskog književnika Jevgenija Zamjatina, i nosi naziv „Mi“, a prvo izdanje je imao 1924. godine, u kome se pisac osvrće na novo društvo sa tehnologijom i mašinama koje su zamenile ljude, koji su postali margina i pak potpuno su lišeni sreće i toga da su uopšte potrebni i da imaju neku svrhu postojanja, te je pojam industrijalizacije sinonim za jedno društvo koje odlikuje distopija, koje je autoritativno, nameće i volju i pravila, i u kome čovek nije niko i ne znači ništa.

Loading...

Svet se smatra jednim „mračnim mestom“, koje je okupirano i koje vode mašine, kojima upravlja jedna mala grupa ljudi koji su ih kreirali, i koji izrabljuju sve ostale ljude, kojima upravljaju po svom nahođenju, i ne razlikuju ih od mašina koje su bez osećanja i bez potreba.

U pomenutom delu, izmišljeni grad je taman, od metala i stakla, ograđen je zidovima i kontroliše se sve, od vremenskih i klimatskih faktora, do emocija, kada se dele „ružičasti bonovi“ za ljubav i za zagrljaje, a svaki onaj ko poželi ili ko pokuša da napusti takav ustaljeni sistem, i ko ima barem svoj stav i lično mišljenje, biva bačen na električnu stolicu, koja će mu dalje „ponuditi bolji svet i srećnije mesto“, odnosno smrt koja se ovde vrlo namerno identifikuje sa srećom i jedinim realnim spasom.

Kako je ovaj distopijski roman nastao u vremenu XX veka, kada su stvarali i ostali autori sličnih dela, svi su književnici tada bili preopterećeni erom industrijalizacije, novih tehnologija, i mašina i u svemu tome su pokušavali da pronađu sebe kroz likove običnih ljudi koje su opisivali u veoma kritičkim delima, te je i sam Zamjatin koji je bio inženjer po struci, proglašen u tada Sovjetskom Savezu za disidenta, i pisao je Staljinu lično, da mu zatraži dozvolu da napusti Rusiju.

Činjenica je da pomenuti futurističko-idealistički i distopijski roman „Mi“, iako je pak napisan u Lenjingradu, nije objavljen u Sovjetskom Savezu sve do 1927. godine, već u Njujorku u SAD-u, pomenute 1924. godine, i to samo manji njegov deo, a ne čitavo delo, ali je on veruje se poslužio kao inspiracija Orvelu i Haksliju za pomenute romane „Hiljadu devetsto osamdeset četvrta“ i za „Vrli svet“, kao i kasnije nekim piscima za poznata dela koja su distopijske forme (kao delo Reja Bredberija, pod nazivom „Fahrenhet 451“).

I danas su popularna dela koja imaju sličnu sadržinu, vešto maskiranu u „sci-fi“ elementima, pa su poznata dela koja su i ekranizovana „Igre gladi“; „Bekstvo iz lavirinta“; „Divergente“ i druga u kojima su radnje smeštene u neke „postapokaliptične svetove“ i gde su glavni junaci pojedinci, buntovnici, autsajderi, koji shvataju realnost i pokušavaju da se izbore sa masom koja je „pod kontrolom“ tirana, i koja ne može da misli i da dela, jer joj je nametnut neki autoritet i zakon, koji ne daje izlaz u biudućnost.

Upravo se danas za ovakva dela koristi i termin „distopijska fikcija“, jer su pomenute društvene zajednice smeštene u okruženja i svetove koji su sasvim „mračni“ i koje čitalac, gledalac i treba da doživi i da zamisli kao mnogo gora i negativnija od društva u kome i sam živi, a koje je isto i prepuno distopije kao takve.

Pojam distopije u medicinskoj terminologiji – objašnjenje i tumačenje

Kada je u pitanju medicina kao nauka, u njoj se terminom distopija označava nekakav realan ili poremećaj ili dislokacija, te se pojam definiše kao poremećaj razvoja tkiva ili organa, koji se ili ne stvaraju na mestima za koja su normalno predviđeni evolucijom, ili pak imaju skroz pogrešnu strukturu ili funkciju i tako i dovode do ozbiljnih poremećaja organizma u celini, sa čestim težim invaliditetom ili pak sa letalnim ishodom.

Loading...

Jedna od najčešćih distopija u medicini jeste takozvana „bubrežna distopija“, kada se bubrezi pak razviju u maloj karlici umesto u slabinskom delu tela tj retroperitonealnom prostoru, a generalno su česte i distopije krvnih sudova (takozvani šantovi), te se sve distopije pak i dele na urođene ili stečene poremećaje u položaju organa ili delova organa u organizmu čoveka.

Sponzorisano

Loading...