A-M

Diskurs – značenje, pojam

Definicija i poreklo pojma diskurs

Prema definiciji je pojam diskurs vezan za raščlanjavanje neke tematike u razgovoru, mada se gebneralno može odnositi na diskusiju o nečemu, na razgovor o nekoj temi uz različite stavove i mišljenja, te na amalitičke teme i govor u najširem smislu reči.

Pojam je poreklom od latinske reči discursus u značenju raščlaniti, analizirati, pa se iako ređe upotrebljava u žargonu, jeste veoma zastupljen termin u lingvistici i semantici, te i u nekim pak naučnim disciplinama uopšte.

Loading...

Generalno se diskurs kao pojam odnosi na razgovaranje, besedništvo, razgovor o nekoj temi, kao i predavanje pa će u nastavku teksta biti navedena pre svega njegova semantička i lingvistička konotacija.

Smatra se da je originalni prevod pomenute latinske reči zapravo „trčanje napred i nazad“ u smislu idenja u krug da bi se neki pojam ili tematika u dovoljnoj meri razjasnio i da bi se analitički posmatrao i doveo do najboljeg potencijalnog objašnjenja koje se na kraju može smatrati i tačnom definicijom nečega.

Kada je u pitanju lingvistika i semantika (kao jezička disciplina koja se bavi rečenicom kao govornim značenjem reči), diskurs se posmatra kao jedna skupina ili lingvistička jedinica koja je sklop nekoliko rečenica, koje imaju za cilj da pobliže objasne nešto.

U književnom jeziku je ipak diskurs jedan vid zamišljenog dijaloga, koji se kroz delo uspostavlja zapravo mizmeđu autora i čitaoca, ali je globalno diskurs način izlaganja i iznošenja činjenica u smislu diskusije na temu ili razgovora o nečemu čemu treba pronaći validno značenje.

Nekada se smatra da se diskurs može i odnositi na sam stil ili način govora o nekoj temi, te da se odnosi na razlike u izlaganjima i konverzaciju ljudi koji se bave određenim problemom, koji treba sasvim pojasniti i analitički mu i pristupiti.

Lingvistika definiše diskurs kao sled rečenica koje čine celinu, koje se smatraju formom izjave ili izlaganja koje svakako ima jednu jasnu svrhu da objasni nešto što jeste predmet opšteg interesa o kome se i diskutuje.

Upotreba pojma diskurs u lingvistici, semantici, naučnim disciplinama i žargonskom jeziku

Uopšteno razmatrano se diskurs definiše kao opšta pisana ili usmena komunikacija i konverzacija i postoji veoma poznat termin koji se u semantici naziva „analiza diskursa“, te koji podrazumeva jednu generalizaciju razgovora prema određenom modalitetu opšte komunikacije u govoru.

Naravno postoje u tom smislu takozvani koncepti kada se diskurs upotrebljava u nekim više usko specijalizovanim i konceptualnim oblastima intelektualnog izraza, pa je poznato da se pominje i pojam medicinskog diskursa; religijskog diskursa; pravnog diskursa i slično.

Loading...

Poznati francuski filozof Mišel Fuko, te i njegovi sledbenici iz redova društvenih teoretičara su pak stava da je diskurs vezan za izjave u razgovoru, koje su sekvence i čine raščlanjenu celinu radi što boljeg njenog razumevanja.

No, diskurs se ne može kao ni sama izjava posmatrati kao deo semiologije odnosno nauke o nekim jezičkim znakovima i simbolima koji čine jezik kao sredstvo komunikacije, već ima ulogu jedne apstraktne tvorbe koja naime znakovima daje značenja, koja se tada koriste da se prenese informacija između subjekata.

Poznat je manje ili više termin „diskursne formacije“, a koji se odnosi zapravo na redovnu pisanu ili usmenu komunikaciju koja ima za cilj da zapravo da smisao i značenje semiotičkim simbolima i da se stvore neformalni razgovori koji imaju formu izjave.

Upravo je pomenutu diskursnu formaciju kao jednostavan vid neformalne komunikacije Mišel Fuko i upotrebio za neke stručne termine i komunikaciju u objašnjenju na primer političke ekonomije i istorije kao prirodnog i uopštenog pojma.

Poznato je da se jedna grana lingvistike koja izučava i definiše uzorke prirodnog govora naziva i stručno korpusna lingvistika, i ona se i bavi objašnjenjem pojma diskursa kao takve forme komunikacije odnosno sredstva da se da jedno jasno ali opet apstraktno značenje simbolima u jeziku, te da se zapravo sklop rečenica predstavi kao jedna izjava u komunikaciji.

U pisanoj formi jednog jezika, diskurs jeste zapravo ono što služi da prenese jasne informacije i podatke i informacije, pa postoje sa tog lingvističkog aspekta takozvani interni i eksterni diskurs.

Naime, kada se pominje jedan složeniji okvir u nekim recimo naučnim disciplinama, diskurs jeste analiza ili raščlanjavanje nekog problema kojim se zapravo odgovara na pitanja „šta jeste ali i šta nije“, te se dolazi do validnog zaključka, koji se definiše kao jasan i tačan, i izražava kao rezultat jedne izjave u pisanoj ili usmenoj formi.

Upravo se zato diskurs može i upotrebiti u raznim oblastima kakva su istraživanja i diskusije u antropologiji; sociologiji; teoriji kulture; feminizmu; filozofiji; medicini; pravu; politici; istoriji.

Kada su dakle u pitanju takozvane humanističke i društvene nauke, termin diskurs se odnosi pak na jedan formalni i ustaljeni način razmišljanja koji se neformalno može izraziti preko jezičkih simbola i znakova u formi izjave i komunikacije, i jednostavno predstavlja određenu granisu o tome šta se kao definicija može reći o nekoj temi.

Loading...

Koncept pomenutog francuskog filozofa Mišela Fukoa, diskurs je definisao sa aspekta političkog i državnog uređenja, te je on zapšravo sveden na pojam kojim se definiše sama stvarnost ili pak realno stanje stvari.

Sponzorisano

Loading...