A-M

Dihotomija – značenje, pojam

Definicija i poreklo pojma dihotomija

Etimološka definicija pojma dihotomija, navodi njeno grčko poreklo, od složenice „diho“, a u značenju na dva dela, na dvoje; i reči „tomia“, koja se prevodi kao sečenje, deoba, presecanje ili čak rezanje ili izrezivanje, pa je značenje reči u suštini deoba na dva dela ili deljenje na pola.

Dihotomija predstavlja deobu jedne celine, na dva jednaka dela koja se međusobno ne preklapaju i ne dodiruju, a prema staroj teoriji matematičkih skupova, koja ju je prva i definisala kao pojam.

Loading...

Sa druge strane, vrlo je važno da u pojmu dihotomije jasno i precizno jeste naglašeno da ono što pripada jednoj polovini nikada i nikako ne može da pripada drugoj polovini, te nije njen deo niti sastav i polovine su sasvim dve nove celine, svaka samo za sebe i formirana od jedne veće koja je za obe bila zajednička i od koje su svaka kao jedinstvena skupina i postale deljenjem na dva dela.

Primena pojma dihotomija je veoma rasprostranjena u raznim sferama i oblastima, te se često upotrebljava da označi u religiji ali i u psihijatriji i psihologiji deobu čoveka na „dušu i telo“; u astronomiji se ovaj termin odnosi na takozvane mesečeve mene, kada se odvojeno vidi najpre jedna pa onda druga polovina meseca koji čine na kraju „pun mesec“; u matematici kao skupove koji se ne presecaju i nemaju zajedničkih članova; u biologiji da označi podele rodova na vrste, kao i takozvano razmnožavanje biljaka putem „dihotomog grananja ili pupljenja“, i tako dalje.

Nekada se smatra da su dihotomijom označena dva jednaka dela koja se posle podele celine jedan drugom suprodstavljaju, ali to i nije tako tačna definicija, te je bolje posmatrati pomenute celine kao odvojene i nepreklapajuće, nego kao nužno kontradiktorne i suprodstavljene jednu drugoj.

Sinonimi za reč dihotomija i njena upotreba od istorije do savremenog doba

Najpoznatiji sinonimi za pojam dihotomija su – opozicija; kontrast; dvojba; suprotnost; protivu-rečnost; oprečnost; pobijanje tvrdnje ili teorije; odudaranje, a značenje pojma jeste u „jednoj reči“ pak definisano kao – antipod; protivnost; podeljenost; polovljenje; presecanje; polovina.

Pojam dihotomija je ustanovljen kao takav još 430-te godine pre nove ere od strane Perimenida, ali se i prvi put kao takva javlja u citatima njegovog učenika i sledbenika Zenona, koji pak smatra da ono što ide prema cilju, i nalazi se u stanju kretanja, najpre treba da pređe prvu polovinu puta, da bi do druge stiglo, te na kraju došlo do kraja puta kao celovitosti koja vodi do postignuća.

Po Zenonu postoje četri takozvana paradoksa, a to su:

Paradoks dihotomije – koji objašnjava da pomenuti cilj podrazumeva dve polovine puta, ali da i pak kretanje kao takvo ne može da ima svoj realan početak, jer početak podrazumeva da postoji ograničenje vremena kretanja u neograničenom prostoru, što je suštinski i logički razmatrano vrlo neostvarivo i nerealno;

Paradoks „Ahil i kornjača“ – tvrdnja je Zenona koja razmatra trku brzog Ahila i spore kornjače, po kojoj Ahil teoretski ne može da prestigne kornjaču jer kada on kornjači da prednost, te ona dostigne jednu tačku svoga puta, njegova startna tačka ne postoji, jer je kornjača već prešla jednu svojevrsnu celinu, i kornjača će uvek biti za tu celinu ispred Ahila bez obzira na njegovu brzinu, jer je razdaljina kao takva prethodno formirana;

Loading...

Paradoks „Strela“ – treći je Zenonov paradoks u kome on navodi „letenje odapete strele kroz vazduh“, kao činjenicu da je ona već od svog početka kretanja u stalnom određenom novom položaju koji u prostoru zauzima, te se ne može vratiti na pređašnju tačku puta, i kako je ona stalno u nekom položaju ona praktično i miruje i ne može da se smatra da zbir mirovanja kao zbir položaja daje kao rezultat kretanje;

Paradoks „Stadion“ – četvrti Zenonov paradoks, u kome on ponovo ali definitivno obrazlaže svoju teoriju o ne postojanju kretanja, te navodi da logika ne može da prihvati postojanje u realnosti i mnoštva i kretanja i promena koje su posledica suprotnosti mirovanja i pokreta.

U današnje vreme se slobodno može izneti teza da se dihotomija nalazi „svuda i u svemu“, te je zastupljena u filozofiji; religiji; medicini; lingvistici; matematici; i brojnim drugim oblastima, a neki od primera za dihotomiju su sledeći:

Dihotomija – kada neko želi da se obrazuje ali ne uči ništa i ne radi na sebi, dve su odvojene i suprotne celine koje imaju istu svrhu, ali se jedna prema drugoj antipodno postavljaju;

Citat iz „Fausta“ – „Ja sam deo te moći, koja večno želi zlo, i večno radi dobro“, jeste primer za dihotomiju;

Čovek se rađa i umire, a život je celina koja počinje rađanjem i završava smrću, te iako su sasvim dve polovine iste celine, one se nalaze na „različitim krajevima“ puta;

U psihijatriji je pojam psiho-somatskih bolesti primer za dihotomiju, ako uostalom i podela ljudi na „telo i dušu“, pa psiha može da izazove bolest tela, ali i telo može da razboli um, mada su oni dva različita dela koji nemaju ništa zajedničko, iako su u čoveku sklopljeni u jedinstveno biće;

Prema raligijskim postulatima, osoba nije besmrtna, te kada umre njeno telo kao jedna polovina bića umire, ali duša kao druga polovina ostaje da živi „na drugom svetu“, kao polovina celine, ali ipak kao jedinstvo za sebe.

Loading...

Važno je napomenuti da dihotomija i dualizam jesu slični termini ali ipak nisu sinonimi, jer je dihotomija praktično jedna nespojivost dve celine ili polovine, dok je dualizam sa druge strane podela na dvojnost koja ima vezu i između polovina i sa celinom od koje potiče, te nije nikada suprotnost koja se spaja već one dve polovine koje su povezane i koje su deo zajedništva.

Sponzorisano

Loading...