A-M

Centralizacija – značenje, pojam

Definicija i poreklo pojma centralizacija

Reč centralizacija je poreklom od latinske reči „centar; centrum“, koja ima prevod centar, glavni, vrhovni, i pre svega predstavlja jedan oblik uređenja države ili društva, u kome se iz jednog pak i posve jedinstvenog centra upravlja svim „nižim ćelijama“ i nivoima.

Dakle, takozvani javni poslovi se u centralizovanom sistemu vrše iz jednog centra, kako i sama reč kaže, za razliku od decentralizovanog sistema, i pojma decentralizacije koji je suprotan ovom o kome se u tekstu govori.

Loading...

Upravo iz tog razloga se često centralizovani sistemi šablonski predstavljaju u obliku piramidne organizacije, gde je na vrhu piramide organ uprave (dakle rukovodstvo, šef države, predsednik, Vlada), te se kako se ide prema „bazi“ piramide, hijerarhijski slojevi smanjuju po važnosti, i pak i narodne mase su na najnižoj lestvici centralizovanog sistema u društvu jer se njima upravlja.

Svakako je jasno da svaki od „nivoa“ u centralizovanom sistemu ima svoje oblasti rada, kao i sva odgovarajuća ovlašćenja, te i oni „na vrhu“ imaju najveća a oni „na dnu“ najmanja odobrenja.

Pojam centralizacije u opštoj primeni u politici, ekonomiji, društvu

Kada se govori o terminu centralizacije, jasno je da postoje i određene podele, te se može naime tu razlikovati:

Totalna ili kompletna centralizacija – organizacija državnog sistema po utvrđenom šablonu, i sve ostale forme centralizacije su potkategorija ove pomenute, jer se odnose na određene delove cele države ili društva, te i na njihovo uređenje pojedinačno posmatrano;

Centralizacija kapitala – proces je koji podrazumeva da se „sitni kapitalisti“ udružuju u jednu centralnu organizaciju da bi poostigli veći profit;

Ekonomska centralizacija – sinonim je za totalni, i odgovara joj hijerarhijska raspdela ekonomske moći i upravljanje određenim finansijskim resursima gde je naravno rspodela takva da baš oni na svim najvišim pozicijama imaju najveće ekonomske beneficije i ovlašćenja;

Politička centralizacija – centralizovanje odnosno grupisanje svih političkih organizacija na jedno mesto (primer može da bude Vlada neke zemlja, koju čine ministri i predsednik Vlade, a oni dalje svoje odluke prenose na niže lestvice – skupštinu i poslanike, zasebna ministarstva i na narod).

Pozitivne osobine koje donosi u sistemu pojam centralizacije i njegova primena u praksi

Loading...

Kada se generalno sagleda pojam centralizcije i organizacija samog sistema koju on i definiše, to je uistinu veoma jednostavan šablon upravljanja i rada, koji ima jasnu raspodelu moći, uloga kao i rezultate i dobit, te se slobodno može reći da ima više prednosti nego mana.

Dakle, centralizovana uprava ima jasno organizovane organe vlasti, jaku i održivu strukturu, kao i samo jedinstvo uprave, ali je upravo iz navedenih razloga apsolutno centralizovan sistem u svoj praksi kao takav nemoguć i realno neodrživ, što je prvi shvatio još car Napoleon koji je poznat po mudroj izreci – „ sa daljine se dobro može vladati, ali se samo iz bliza može jasno videti i odlično upravljati“.

Dakle, suština osnovnih nedostataka centralizovanog sistema uprave jeste najpre birokratija, koja stvara raskol između lokalnih samouprava i vrhovnih organa vlasti, kao i smanjena efikasnost u odlučivanju jer je ono praktično jednostrano, odnosno vrh odlučuje o svemu, a niže strukture se po pravilu sa time moraju složiti.

Zbog pada efikasnosti u donošenju odluka, svakako je usporena i njihova realizacija na lokalnim nivoima, te se to retrogradno vraća prema vrhu koji mora da odluke prilagodi, ali ih opet donosi sam, bez uticaja onih na koje se neke odluke praktično najviše odnose, te tako nastaje jedan pravi šablonizovan pristup svemu, gde odlučuju oni koji imaju teorijsko znanje o nekom problemu ili o suštini, ali nisu direktno „na člicu mesta“, sa onima koji treba da ga reše i sprovedu donete odluke koje im često „nisu po voilji“.

Sa druge strane kada su u pitanju prednosti i dobre osobine jednog centralizovanog sistema, one su u odličnom sagledavanju svih delova piramide i u lakom upravljanju jasno hijerarhijski tačnim ciljevima i zadacima na svim nivoima, kao i poklapanje interesa cele državne organizacije od najvećeg do najnižeg nivoa na lestvici.

Na dalje je važno i to da postoji odličan sistem organizacije, te da je primenjivanje odluka i dalje sprovođenje u delo dobro na celoj teritoriji ili nivou kojim se upravlja, i da je sama svojevrsna baš dobra organizovanost doprinela da se ubrza postupak u donošenju svih odluka prema realnoj hitnosti, kao i da je veoma izvodljivo donošenje nekih dugoročnijih plnova i programa na lokalno teritorijalnom nivou.

Dakle, kada se pojam centralizacije još jednom analizira, on označava uređenje i unapređenje u svojoj bukvalnoj suštini, te je suprotan federalizmu i decentralizaciji, jer sistemom u ovom slučaju upravlja takozvana „jedna ruka“, koja sa vrha kontroliše sve svoje podnivoe, i kao sistem je centralizacija vrlo organizovana, usresređena i uređena država ili društvo.

Loading...

Može da se dogodi da se centralizovana država prevede u apsolutističku, što je jednostrano pak i odlučivanje bez prava na reagovanje nižih struktura, te se onaj koji je apsolutista ne osvrće na realne potrebe „nižih stupnjeva piramide“, već vodi računa samo o svojim nahođenjima i ličnim potrebama, zbog čega takva vlast može biti održiva samo kao tiranska ili despotska, i u ovako savremenom demokratskom vremenu nema mogućnosti da dugo opstane čak i kada se u nekim zemljama uspostavi.

Sponzorisano

Loading...