A-M

Antonimi – značenje, pojam

Definicija i poreklo pojma antonimi

Antonimi su prema definiciji reči koje imaju suprotna značenja, te su zapravo nastale od pojma antonimija, koji je složenica latinskog porekla.

Naime, pojam antonimija je nastao od dve reči latinskog korena anti u unačenju protiv, suprotno, negacija, i reči onoma (odnosno nomen) u značenju ime, naziv, oznaka, reč, pa je jedan posve direktan prevod opvog termina ono što označava pojam sasvim suprotnog značenja onome koji je naveden.

Loading...

Za antonime se često upotrebljava i termin suprotnosti; protivznačne reči; suprotnice; sukobnice u značenju; dijametralno različite reči; različice.

Dakle, kako je definisano u gramatici, antonimi jesu reči koje imaju suprotna značenja, i svaka reč ima takozvani antonimni par, i neki primeri su – leto/zima; kiša/sunce; dobro/loše; istina/laž; lepo/ružno; zdravlje/bolest; tvrdo/meko, i tako dalje.

Antonimi sa aspekta semantike i gramatike i objašnjenja pojma i podele koje su osnovne

Dakle, kako je navedeno, antonimi jesu praktično parovi reči koji nisu kompatibilni po značenju, pa se stručno semantički može reći da su oni nekompatibilni ili inkoherentni.

Kada se pomene pojam inkopatibilnosti, to označava činjenicu da reči u antonimnom paru imaju suprotna značenja u semantičkom smislu, ali da se dešava da pomenute reči mogu da budu ipak istovremeno ili simultano i različite i slične prema svom značenju.

To bi laički moglo da se objasni time da su date reči u određenim aspektima značenja slične (na primer reči noć i dan koje su antonimni par su slične u smislu da obe označavaju deo intervala od 24h), ali u drugom pogledu su sasvim suprotnog značenja.

Opet je važno da se naglasi da svaka reč nema svoj antonimni par, pre svega biljke i životinje, te da kod njih nema takozvanih binarno suprotnih reči (nema životinje koja je npr suprotna od vuka; medveda; lava), osim kada se uzme kao antonimni par recimo suprotnost u smislu pola životinje (vuk/vučica; lav/lavica).

Dakle kada se pitaju stručnjaci, antonimi su zapravo u takozvanoj leksičkoj semantici parovi reči koji imaju inkoherentan i inkopatibilan binarno suprotan spoj odnosno to su reči koje su suprotne i imaju taj jedan binarni nesklad koji se označava kao antonimni par (tvrdo/meko; toplo/hladno; crno/belo; ljuto/slatko; dole/gore; zima/leto; noć/dan; istiona/laž; zdrav/bolestan; svetlo/tama).

Kada se govori o antonimnom paru, on može da nastane kao kao takav kod reči koje inače imaju svoje suprotne binarne parove (noć/dan; svetlo/tama; lepo/ružno; dobro/loše), ili da nastanu ipak stvaranjem binarne negacije u okviru jednog antonimnog para, a sve jer nemaju sve reči kao što je ranije i navedeno svoj negativan antonimni par odnosno suprotnu reč koja je inkoherentna (na primer rad/nerad; lludski/neljudski; prijatan/neprijatan; srećan/nesrećan; savršen/nesavršen).

Loading...

Podela antonima u jezičkom i gramatičkom smislu i objašnjenje nastanka pojmova

U gramatičkom i pre svega leksičko semantičkom smislu, važno je napomenuti da postoji podela antonima na jednokorenske i raznokorenske antonime.

Kada su u pitanju jednokorenski antonimi, oni imaju jedan isti koren ili bazičnu reč, te se zapravo grade kada se na nju dodaju prefiksi „-ne; -a; -protiv; -bez), i takvi su na primer antonimni parovi – moralan/amoralan; moralan/nemoralan; plodno/neplodno; potrebno/bespotrebno; rad/nerad; srećan/nesrećan; mirno/nemirno; i slični primeri, mada je ovde nužno da se naglasi da svaka reč koja je diobijena dodavanjem prefiksa za negacije, nijhe nužno antonim ako nema određeni par koji joj je suprotnost.

Sa druge strane kada su u pitanju raznokorenski antonimi, onoi su generalno već preformirani pojmovi koji imaju svoje binarne negativne reči, i koji su sami po sebi značajno je istaći reči koje nemaju isti koren, ali su suprotnosti u leksičkom i semantičkom smislu – mrak/svetlo; dan/noć; dobar/zao; levo/desno; muškarac/žena; mokar/suv; hladan/topao; čutati/govoriti; svetlo/tama; otvoreno/zatvoreno; smejati se/plakati; bolestan/zdrav.

Jedna druga klasifikacija antonima se odnosi na takozvane prave i lažne odnosno neprave antonime, a sve zavisno od toga da li su im u suprotnostima baš ona prava značenja reči, ili su u pitanju takozvana sekundarna značenja reči (koja su zapravo sinonimi onim primarnim značenjima).

Dakle, jasnije objašnjeno su pravi antonimi oni parovi reči u kojima su zaista u suprotnosti ona primatna ili osnovna značenja reči odnosno takozvane lekseme – mlad/star; mrtav/živ; noć/dan.

U ovom odnosu je značajno napomenuti da su ove reči koje su nazvane antonimima, suprotne i izvan antonimnog para jer se to po njihovom značenju podrazumeva, kao i da su dakle uvek ove dve reči u tom suprotnom odnosu i kada nisu u antonimnom paru.

Druga važna činjenica koja je vezana za prave antonime jeste ta da su uvek u ovim poarovima u pitanju iste vrste reči, dakle dva prideva, dva glagola; dva priloga, dve imenice i slično, i da pravi antonimi nikada ne sadrže u paru dve različite vrste reči.

Sa druge strane su lažni ili nepravi antonimi parovi reči kod kojih se jednoj reči u njenom pak ili osnovnom ili sekundarnom značenju, u leksičkom smislu oponentno postavlja druga reč koja je uvek u svom sekundarnom značenju ali nikada u osnovnom.

Možda bez primera ovo objašnjenje deluje po malo konfuzno, pa su neki od najjednostavnijih pokazatelja šta ovakva podela znači – suvo/sirovo; hladno/mlako; ukras/promašaj.

U ovim slučajevima reči koje su antonimi ne moraju kako se i vidi da pripadaju istoj vrsti reči u semantičkom smislu, te opet predstavljaju antonime samo u određenom kontekstu para reči i kada se odnose na određeni objekat ili situaciju, a generalno reči suvo i sirovo same po sebi nekako pak jasno posmatrane nezavisno i nisu antonimi u primarnom ili osnovnom pogledu.

Dakle, prema osnovnoj definiciji je antonim reč koja je suprotnog značenja nekoj drugoj reči, bilo istog ili suprotnog po vrsti reči (glagol; imenica; pridev; prilog), a isto tako se kaže i da su sinonimi (koji jesu po definiciji reči istog značenja ali razuličitoi iskazane) sa antonimima zapravo opet antonimi, i to bi mogli u neku ruku biti pomenuti sekundarni antonimi (jer sinonimi jesu zapravo sekundarna ili drugačija značenja neke reči sa istim značenjem).

Na primer, ako su sinonimi reči neradan i lenj, onda je i reči radan, antoinim koji je primaran ipak pojam neradan, ali joj je i sekundarni antonim reč lenj.

Loading...

Postoji i jedna posebna forma ili klasifikacija antonima, koji su takozvani slojeviti ili pak među-antonimi, koji u jednom paru antonima koji jeste osnovni, imaju i neke yrodne reči koje se izvan para ne mogu smatrati rečima suprotnog značenja, ali u paru jesu u međuznačnom kontekstu u fiormi potencijalnih antonima – jeftin/malo skuplji; poskup/skup; mali/omalen; nizak; oniži; manji; omanji; poveći; ovisok; viši/visok; toplo/mlako; prohladno/hladno.

Sponzorisano

Loading...